Rastusa

Novosti

Priča o petočlanoj porodici Pejičić

Skladan, miran i bezbrižan život porodice Pejičić iz zaseoka Stupe u teslićkom selu Čečava prekinut je iznenadnom smrću oca i supruga Veseljka u avgustu 2009

Novosti iz okoline / 30. 04. 2016

Novosti

Skladan, miran i bezbrižan život porodice Pejičić iz zaseoka Stupe u teslićkom selu Čečava prekinut je iznenadnom smrću oca i supruga Veseljka u avgustu 2009. godine.

Sreću i smijeh četvoro djece i supruge zamijenile su tuga i suze. Utjehe nije bilo, a ni danas je kažu, nema. Život se u trenutku, priča majka Milijana, promijenio iz korijena i više ništa nije bilo isto.

Najmlađa kćerka Dajana imala je tek dvije godine kada je ostala bez oca, a neutješni su bili i nešto stariji Dragana, Dragan i Dario. Pejičićima i danas knedla stoji u grlu kada se prisjećaju Veseljka.

– Imala sam sve, sad je sve spalo na mene, nema seko prije. Sad je baš teško, priča Milijana Pejičić, samohrana majka.

Veseljko je radio kao keramičar u Crnoj Gori i izdržavao porodicu, a Milijana je brinula o djeci. Poslije njegove smrti njih petero su skoro dvije godine živjeli od 360 maraka dječijeg dodatka i dnevnica u koje svi idu i rade teške fizičke poslove na selu.

Penzija od 200 maraka koju primaju posljednje četiri godine može pokriti tek troškove dječije autobuske karte do škole.

– A gdje još u školu svaki dan, pa obuća, pa odjeća. Šta ću obuće ne mogu ni od koga dobiti, a odjeće svijet nam daje, ja uzmem. Ali obuću moram kupiti i ljetnu i zimsku i proljetnu. Svaki dan za sendvič moram dati. Sta ću, nekako teško skroz, pa eto. Ne znam ni kako ni šta, ali nekako uspijemo kraj na kraj izvući, kaže Milijana.

– Od 2013. nisam dobro ni psihički ni fizički. Imam problema sa srcem, ne bi se smjela zamarati, ali sam prisiljena, moram ići na dnevnicu. Svaki mjesec moram ići doktoru, nisam ni psihički, pijem tablete za živce od svega toga, teško mi je sve to izdržati kad si sam pa ti je to sve utiče, priča ova hrabra žena.

Život na selu, sam po sebi, nije lak. To vrlo dobro znaju i Milijanina djeca. Sinovi rade teže poslove, a djevojčice namiriju stoku i pomažu majici oko svakodnevnih poslova u domaćinstvu. I pored toga uspjeh u školi ne izostaje. Sve svoje obaveze djeca izvršavaju na vrijeme. Dajana je četvrti, Dragana sedmi, a Dragan deveti razred. Dario je već krenuo u srednju saobraćajnu školu.

– Kad se potroši pribor ja posudim od drugara i onda mu vratim kad mi to kupimo, tako se snalazim, kaže Dajana.

– Sve što treba mami pomognemo koliko možemo ja i Dajana u kući oko životinja, a njih dvojica napolju i oko životinja, oni teži mi lakši. Poslije svih obaveza onda učim i radim zadaću i tako, dodaje druga kćerka Dragana.

Kada im majka nešto ne može priuštiti mladi Pejčići imaju razumijevanja. Djevojčice priželjkuju dan kada će im majka moći obezbijediti bicikl.

– Voljela bi da imam bicikl i konja, kaže Dajana.

– Bicikli i tako, nemam nekih previše želja, samo bicikli i ništa više, skromno dodaje Dragana.

Milijana kaže da joj je potrebna pomoć kako bi mogla školovati djecu. Sa 29 godina je ostala bez muža, bez posla i primanja, a sav teret je pao na nju. Želi da im obezbijedi bolje uslove za život, a to nije u mogućnosti bez pomoći dobrih ljudi.

Izvor / teslic danas

  • Rade Stjepanović Poezija Ledine
  • Rade Stjepanović Poezija Obojene Boje i Ja
  • Stolarija Dakić
  • Kucni Majstor Slavisa Djukic
  • Planinarsko Drustvo Vizant
  • Cecava
  • Either Or App
  • Ljeb Info
  • Disko Bar Boki
  • Rade Design

previous

SEPTEMBER 2015

next

free counters
Close
Facebook
Twitter
Main Navigation

Rastuša Vrijeme