Rastusa Novosti
Vratili se dabrovi u Rastušu i Čečavu!
Životinja čije je prisustvo u ovom dijelu Evrope zadnji put registrovano prije nekih 130 godina
Rastusa Novosti / 31. 01. 2017
Životinja čije je prisustvo u ovom dijelu Evrope zadnji put registrovano prije nekih 130 godina, ponovo se pojavila na našim prostorima.
Iako ne pripada vodozemcima, dabar je životinja vezana za riječne tokove i jezera. Živi na obalama obraslim grmljem i listopadnim drvećem, u skrovištima iskopanim u zemlji ili sagrađenim od granja i stabala, sa izlazom ispod površine vode. Važi za opreznu i plašljivu životinju, koja se po zemljištu kreće sporo i tromo, ali se zato odlično snalazi u vodi.
Skrovište napušta uglavnom samo noću kada odlazi u potragu za hranom, prvenstveno korom drveta i ostacima žitarica. Omiljena poslastica mu je kora vrbe, čija stabla obara sa nevjerovatnom lakoćom.
Može narasti do dužine od jednog metra, a težak je od nekih deset do maksimalno 30 kilograma. Naseljava prostore istočne Evrope, Rusije i Kanade. Lovi se prvenstveno zbog skupocjenog krzna, ali i kvalitetnog mesa i sala.
Zbog nekontrolisanog lova kojem je bio izložen u prošlosti, u potpunosti je iskorijenjen sa naših prostora. Zadržao se najduže u slivu Velike i Male Ukrine, o čemu svjedoči jedna novinska zabilješka iz 1885. godine, u kojoj se pominje posljednji dabar ulovljen u ovom kraju.
Vjerovalo se da je nakon toga ova životinjska vrsta zauvijek iščezla sa Balkanskog poluostrva. Međutim, njeno prisustvo registrovano je prije tri godine u blizini Dervente, a odnedavno je svoj trag ostavila i na obalama Male Ukrine. Otkrio ih je Mladen Stanković, poznati lovac iz sela Rastuša kod Teslića.
Oboreno vrbovo stablo i oguljenu koru na način kako to radi dabar prvi put sam uočio prošle godine na rječici Radnji, na obali kod Panića mlina u selu Stanari, gdje sam u to vrijeme radio na izgradnji termoelektrane koja je nedavno puštena u rad. O tome sam obavijestio neke svoje kolege, ali su oni to moje otkriće okarakterisali kao klasičnu „lovačku priču“. Od tada sam nastavio intenzivnu potragu za ovim neočekivanim gostom, očekujući da će on, krećući se uzvodno Rastuškom rijekom koja se u stanarskom zaseoku Dostanići uliva u Radnju, stići i na područje opštine Teslić. Nakon godinu dana, on je to i učinio, ali je izabrao drugi pravac kretanja. Umjesto Rastuškom rijekom, krenuo je koritom Male Ukrine, gdje sam polovinom decembra 2016. godine otkrio njegove tragove na obali ispod Ilinčića kosa. Riječ je o nekoliko oborenih vrbovih stabala sa kojih je oguljena kora, što pokazuje da se dabar ovdje dobro počastio. Da se ponovo sve ne bi završilo na „lovačkoj priči“, ovaj put sam to i ovjekovječio sa nekoliko snimaka pomoću mobilnog telefona – kaže Mladen.
Po njegovim riječima, ova životinja odnedavno se pojavila i na prostoru oko Velike Ukrine, odnosno i u selu Gornja Šnjegotina, a povratku dabra na stanište koje je napustio potkraj 19. vijeka, prethodio je njihov uvoz u Hrvatsku i naseljavanje u priobalju rijeke Save, odakle je jednom od njenih desnih pritoka stigao i u naše krajeve.
Priču o dabrovima, Stanković završava opaskom:
Rado ću ove snimke ustupiti Jefti Đukiću iz Čečave, vlasniku vrba koje su završile na trpezi nezvanog gosta, ukoliko se odluči da po ugledu na Kočićevog Davida Štrpca i njegovog jazavca, možda i on pokrene sudsku parnicu protiv ovog „jolpaza“.
Izvor / eTeslic
